NA PRVOM STE MJESTU

Portal za satiru

Mladen Vuković
Aforističkom kratkoćom protiv političarskog mora gluposti
Jovo Nikolić, Protesti moždane mase, Antologija aforizama Bosne i Hercegovine, Alma, Beograd, 2008., str. 178

Jednima vrijeme prebrzo leti, drugima sporo promiče, ali je eto konačno otkucao
trenutak da i posttraumatična Bosna i Hercegovina, država s dva entiteta i tri naroda,
dobije svoju prvu antologiju aforizama u kojoj su svi, i Bošnjaci, i Srbi, i Hrvati, pomireni
kriterijem umjetničke i književne vrijednosti, sve aforističarske snage upregnute pod isti
štap za satiričko batinanje nitkovluka i lopovluka, upozoravajući štap koji posta zajedničko rudo za izvlačenje svoje napaćene domovine iz kasaba gliba gluposti, mržnje i nepovjerenja. Ratnu tragediju ne treba ni spominjati, njegove rane lakše se liječi, ako
ne i zaboravlja uz ovakve melemne knjige u kojoj je gotovo svaka rečenica pametna i
držićevski „nazbilj“, koja ukoričava duhovne i duhovite proplamsaje uma satiričara koji
nišane na mete izraslina u svom, ali i u tuđem dvorištu, jer ako u susjedovu vrtu bukti
vatra, ni u tvom, ma kako jako utvrđenom, ne može biti zdrava uroda. Na tom putu k
istini, na istom zadatku su i čitatelji koji imaju što naučiti iz ovih petardi duha koje razbijaju temelje svakog vlastohleplja, tiranije, prijevara, krađe, egoizma, omalovažavanja, iskorištavanja i drugih poroka ljudi i njihove demo(n)kratski izabrane ili samoproglašene vlasti.
U ovoj antologiji svi su zastupljeni: jedni u redovima, drugi između njih. Ova antologija nema svršetak jer autor s tolikim piscima nije mogao izaći na kraj. To su proslovna i zaslovna misao Jove Nikolića, poznatog humorista iz Ugljevika, rođena 1958., autora četiriju knjiga aforizama i sastavljača prvog
bosanskohercegovačkog izbora suvremenog satiričnog aforizma naslovljenog Protesti moždane mase. I do sada je prečesto bezuspješno protestirala sindikalna masa, valja zaželjeti da na ove proteste «sive» mase ne ostanu gluhi političari, ali ni mi sami, možda budući dionici vlasti makar na lokalnoj razini, jer su satirični aforizmi, još od doba grčkog liječnika Hipokrata, postali ljekoviti a(fori)spirini za pročišćavanje naše zle krvi, uništavanje virusa društvenog pomamnog ludila, ozdravljenje podcijenjenih vrijednosti i opamećivanje odnosno dozivanje pameti masovnih zabluda.
Nad svakom se antologijom otvara niz pitanja, ona uvijek nužno pokazuje i osobni
ukus priređivača, ali je Jovo Nikolić postroženim kriterijem odabiranja misli prigovore
140 | Motrišta br. 53, glasilo Matice hrvatske Mostar svojoj antologiji srezao na sasvim malu, podnošljivu i razumljivu mjeru. Iako bi se pokoja ubojita misao mogla pronaći i u djelima Ive Andrića ili Alije Isakovića, Nikolić se odlučio za suvremenike koji objavljuju knjige aforizama i u trećem tisućljeću, za pisce svih naroda, svih konfesionalnosti ili ateiste, koji uglavnom žive i rade u Bosni i Hercegovini, premda su neki od njih gotovo sve svoje knjige objavljivali u susjednim državama, ponajprije u Srbiji. Tim kriterijem ispao je Luka Tomić, rođen 1933. u Radišićima kod Ljubuškog, koji živi u Hrvatskoj, iako bi i njegovi misaoni uradci obogatili svaku antologiju.
Očito su tradicije Beogradskog aforističkog kruga potaknule pisce iz Republike Srpske
na ispisivanje britkije društvene aforistike, dok su ostali autori skloniji paradoksima i
parodiranju pučkih poslovica. Među koricama se tako sjediniše tri jezika, pravi bosanski
galimatijas, ali ne škodi – tko hoće, može odmah razumjeti što se htjelo reći i što je stilistički zaorano između redaka aforizama zbijenih u prostoproširenu rečenicu-dvije.
Kako je izbornik i sam aforist, svjestan kako je teško pisati dobru mudroslovicu,
odabrao je baš ponajbolje od 64 autora koji su tu najkraću književnu vrstu ispisivali u
proteklih pola stoljeća na marginama književnoga i novinarskog života u BiH. Stoga i
iznenađuje toliki broj samozatajnih aforizmopisaca koji su stvarali pod bosanskohercegovačkom kapom, otkriva mnoge koji su svojim domišljajima dostojni antologiziranja, premda neki od njih zastupljeni makar i samo s jednom (ali vrijednom) britkom mišlju.
«Jedino merilo bio je literarni kvalitet ‘driblinga duha na malom prostoru’ pa je kvantitet
u ovoj Antologiji nadomestio kvalitet, antologičar je obavio i rudarski posao i prekopao
tone i tone jalovine da bi pronašao zlatni prah» - zapisao je u pogovoru aforist
Aleksandar Čotrić o toj kolajni univerzalnih, satiričnih, filozofskih, moralističkih, poučnih
i ljubavnih aforizama. Osim poslovičnih viceva o Muji i Hasi, Bosnu bi trebalo prepoznavati i po ovim majstorima aforističke forme, koji su u svojim uradcima dali mnogo jasniju rendgensku sliku mentaliteta i političke kulture negoli brojne znanstvene studije o BiH.
«Aforizam i aforističari jesu lučonoše jednog boljeg, ljudskijeg svijeta od onog u
kome, i, o kome, pišu i govore. Bosna i Hercegovina kao spaljena zemlja u kojoj se
posljednjih petnaestak godina dogodilo toliko neizrecive gluposti i zla, u Nikolićevoj
nadahnutoj antologiji odjednom izranja u nekom sasvim novom inteligibilnom svjetlu.
Pred čitaocem je čelično-britka misao koja se ne udvara nikome, pa ni narodu, poručujući u da je, konačno, dobio baš ono «što je tražio», i, upravo time, izgubio (i) ono što je imao» - zapisao je drugi recenzent dr. Esad Bajtal.
U ovoj «knjizi nade», «čitanki za svakodnevnu mentalnu higijenu», pisanoj objektivno
i samokritički, bez predrasuda, navijanja i gledanja kroz prste, potreban je nužno i
treći pogovarač Željko Ivanković, koji će zapisati: «Danas, kad naš geografski i politički
prostor živi svoj neki novi posttotalitarni totalitarizam, pred nama je knjiga za koju nismo
mogli pomisliti ni da je moguća, a kamoli da je ovako ozbiljno, autoritativno egzistentna.
»Doista, u tom je kritičkom triptihu sve rečeno kroz misli koje bi se donedavno zabranjivalo, a neki bi ih i danas autocenzurom prešutjeli, jer hrabrost je i pod neke se
potpisati, a ti junaci pera su između ostalih Abdulah Alić Lono, Nedeljko Blažić, Marinko
Ćavar, Bojan Bogdanović, Momčilo Dragičević, Alija Hodžić, Nebojša Ivaštanin, Milovan
Jeftović, Alija Kapidžić Alkap, Miroslav Klinovski Klinjo, Suno (Mehmed) Kovačević,
Ranko Lalović, Đorđe Latinović, Grujo Lero, Božo Marić, Borislav Mitrović, Salih (Cakan)
Mulalić, (priređivač) Jovo Nikolić, Radovan Piljak, Ismet Salihbegović, Himzo Skorupan,
Stevan Stojičić, Živko Vujić, Frano Vukoja… Valja još pohvaliti da je Antologiji priložen
popis zbornika i antologija iz kojih su crpljeni ti biseri duha, bibliografija svih zbirki aforizama bosanskohercegovačkih autora od kojih je dobar dio tiskan u Hrvatskoj ili Srbiji, zatim kratki životopisi aforističara, od najstarijeg Srećka Lazzarija (1925. – 2006.) do najmlađeg Jasminka Grujića (rođen 1974.) te abecedno kazalo svih autora, što poboljšava protočnost ovog solidno odrađenog posla, koji ujedno postaje pozivnica mlađima na nove pokušaje antologiziranja aforizama i paradoksa čija se vrijednost penje do dragulja s vremenom utrošenim u njihovo brušenje i ukrašavanje stilskim i retoričkim figurama. Citirajmo Nenada Nestorovića: Uspio je onaj aforizam od koga se Vlada hvata za glavu, narod za stomak, a autor za bubrege.
Ako je Bosna šaptom pala, neka se probudi uz Proteste moždane mase, riječ je o
prvorazrednom BiH izvoznom proizvodu čiji su ubodi u obrazine društva, pisani perom
zamakanim u tintu istine, ljekoviti i za druge sredine, svjesne da je u ova krizna globalizacijska vremena pogotovo jeftinije učiti na tuđim greškama. Antologija koja se ne
smije prešutjeti, kojoj se moramo često vraćati, čitati redom i napreskok. Ništa nećemo
izgubiti ako se bude listala i straga, i naopačke ćemo odmah vidjeti nas u zrcalu satire,
ogledalcu koje će nam reći da moramo jesti još puno kruha, hljeba i meze kako bismo
bili bolja, poštenija i plemenitija stvorenja Stvoritelja.


AFORIZMI HRVATSKIH AFORISTA
Da bi vojskovođa postao besmrtan, mnogi moraju mrijeti.
Ako loša knjiga ima dobru kritiku, onda je kritika gora od knjige.
Najbolja vlast je ona koja se ne vidi, a najgora ona koja se osjeti.
Satiričar najbolje grize kad mu izbiju zube.
Svugdje vlast kvari čovjeka, samo kod nas je obrnuto.
Srećko Lazzari (1925. – 2006.)

Umjerenost je smrtni neprijatelj vrhunskog užitka.
Pametan popušta drugima, a budala sebi.
Hrvati su uvijek bili platežno sposobni, jer su račune glavom plaćali.
U demokratskom društvu svatko ima pravo izabrati stranku koja će ga lagati.
Humanist je čovjek koji štiti čovjeka od čovjeka.
Nismo vam dali mandat da vladate narodom, nego s narodom.
Vjernici svoju osvetu velikodušno prepuštaju Bogu.
Švedski stol odgovara našim potrebama, ali je škotski u skladu s našim mogućnostima.
Prije će nesposobni onesposobiti sposobne, nego sposobni osposobiti nesposobne.
Bolje pametno nego napamet.
Tek kad narod zašuti, doušnici imaju što reći.
Istorijske i povijesne granice na ovim prostorima nikad nisu bile ni približno iste.
Luka Tomić (1933.)

Iz prevelike ljubavi prema domovini neki su prešli sve granice.
Vrijeme nas gazi, a nevrijeme goni da se spašavamo.
142 | Motrišta br. 53, glasilo Matice hrvatske Mostar
Otkada nama upravljaju mračne sile, stalno poskupljuje struja.
Tko drži jezik za zubima, ne može se ujesti.
Istomišljenici imaju i zajedničku ćeliju.
Vlado Puljić (1934. – 2008.)

Isprali su nam mozak. Sve nam je izašlo na nos.
Bili su ateisti, pa ipak im je odzvonilo.
Masovno su mu vješali sliku, a sad bi i njega.
Tko kaže da ničija nije do zore gorjela? Neke kuće su gorjele i duže.
Narode, ne kudi konja koji te nije jahao.
Humor nam je jaka strana. Cijeli svijet nam se smije.
Dotaknuti dno, ponekad je dvostruko zadovoljstvo.
Jakov Ivandić (1940.)

Dolje tlačitelji naroda! Zauzeli ste mi mjesto.
Ljubav je strašno jednostavna, a mržnja jednostavno strašna.
Treba mi demokracija da druge mogu blatiti i totalitarizam da za to ne moram odgovarati.
Moj dečko ludo voli životinje. On ustrijeli vrapce da bi nahranio mačke.
Napravite već jednom državu i potom me optužujte kako je rušim.
Silvestar Ištuk (1945.)

Budimo pošteni: Poštenje se ne isplati.
Blago dužnicima. Njih će se mnogi sjećati.
Kod nas su nevjerne Tome uglavnom – ateisti.
Zadah bivše države još se osjeća jer se raspala prije nego su je sahranili.
Demokracija je kao Gospa. Ukazuje se samo onima koji u nju vjeruju.
Ivo Mijo Andrić (1948.)

Kritičari su ljudi koji ne znaju snijeti jaje, ali znaju naći dlaku u jajetu.
Rob strasti misli da je svoga tijela gospodar.
Kad se narcisi nađu u buketu, eto elite.
Glas se širi brzinom zvuka, a glasina brzinom svjetlosti.
Pamet ide na dribling, a glupost na prvu loptu.
Najbolje je ono strašilo koje najviše sliči na čovjeka.
Frano Vukoja (1949.)

Gledao sam emisiju «TA DIVNA STVORENJA». Nigdje čovjeka među njima.
Ustani bane, Hrvatska te zove – a konji te čekaju.
Bog visoko, a zemlja duboko, a između – Bože sačuvaj.
Kakva je razlika između muslimana i katolika? Ista.
Nemojte kasniti kad dolazite sebi, nemojte raniti kad dolazite meni.
Ferdo Kovač (1949.)

Lako je prepoznati kukavicu. Ne smije kukati.
Ciljali smo visoko, pogodili nisko, kajemo se duboko.
Motrišta br. 53, glasilo Matice hrvatske Mostar | 143
Ništa nas ne može iznenaditi. Navikli smo mi na ništa.
Vi i dalje pokazujete zube. Izbit ćemo vam to iz glave.
O političarima sve najbolje. Ostalo je verbalni delikt.
Marinko Ćavar (1953.)

Ženu je najteže preskočiti kad leži.
Blago Marjanović Bukal (1956.)